Ultraljubičasta svetlost (UV-ultra violet) je deo EM spektra koji je po frekvenciji iznad spektra vidljive svetlosti, a ispod rendgenskog zračenja. Područje ultraljubičastog spektra obuhvata talasne dužine od nekoliko nm (nanometara) do par stotina nm, tj. red frekvencija od 1014 Hz do 1017 Hz. Kao i kod ostalih delova spektra, oštre granice ne postoje. Zraci ultraljubičaste svetlosti su fotoni visoke energije. UV svetlo se deli na tri podoblasti (UV-A, UV-B i UV-C) koje se razlikuju po frekvenciji, odnosno talasnoj dužini, što znači i po energiji. Najveći prirodni izvor UV zračenja je Sunce.